петак, 29. април 2016.

april u prolazu

Drugi dan bez cirke,
Morao sam malo da prikočim.
Zaustavim vreme,
Zavrtim svet oko sebe,
I odjebem od sebe samog.
I pogodi bejbi.
Nisam bio dobar u tome.
Već par dana ne mogu da spavam,
A kada se desi da zaspim,
Sanjam sve ono što ne želim.
Napolju je proleće,
A u meni sibirska zima.
Sve je mrtvo i ledeno.
Ali radujem se jutru.
Kada dođe
I zagrebe po mom prozoru,
Kada popijemo jutro i ja prvu kafu,
Kafu okupanu tugom i suncem.
Kao neka sreća u nesreći.
Nisam bio dobro društvo,
U mene se uvukla ćutnja.
Ponovo sam tražio unutrašnji mir.
I ponovo mi trebaju moji sati
Provedeni kraj reke
Uz poeziju, špricer i muziku.
A osećao sam se bespomoćno ovih dana.
I bio sam. Jebiga.
Kraj je marta.
April i ja nikada nismo smetali
Jedan drugome.
Bio je u prolazu,
Namigivao bi i nudio piće.
Prihvatao sam. Delili smo sve to.
Ali bili smo ravnodušni.
Dva pijanca u prolazu,
Svako je išao svojim putem.
Bilo je okej kada bi se sreli

Нема коментара:

Постави коментар