Volim sivu i crnu boju.
Ali ne volim svet obojen njima.
To ubija. Koračanje kroz mračne, vlažne, sive, i tužne ulice, nije lepo.
Gotovo uvek osetim nezamisliv bol u grudima.
Nešto me previše peče.
Ponekad bih plakao, ali ne mogu.
Srce želi da izleti iz grudi.
Ponekad poželim da ga sam izvadim, golim rukama.
Da ga bacim iz sve snage na pod, i da ga zgazim!
E vidiš, svo to jebeno sivilo ja privremeno bojim i ubijam pićem.
Pijem sam, jedem sam, živim sam. Sam sam se rodio, sam ću i da crknem.
Ispod tog mosta, sa kog ću skočiti u velikom stilu.
Popiću poslednje piće, napisati poslednju priču.
Pozdraviti se sa vašljivim svetom.
Neću više da ti smetam.
Više nećeš moći da me zajebavaš.
Više nećeš moći da me zajebavaš.
Samo me brine jedna stvar. Ako umrem, kako ću biti pijan?
Uzmi mi život, nekako, samo mi dušu ne diraj!
Нема коментара:
Постави коментар