Prijatno letnje veče. Sedim na mojoj klupici, slusam dobru muziku i uzivam u sitnoj kiši. Da, dobro si čuo, uživam u kiši.
Kakve god me muke i problemi u stopu pratili, ja sada uživam, i smejem se. Iskreno se smejem. Smejem se kao da je sve u redu. Ne čujem i ne vidim ljude oko sebe. Ne vidim dalje od predivnog parka.
Ne želim i neću. Eto tako. Ovo je neki moj deo slobode, mojih, i samo mojih 5 minuta. Okej, možda mi fali ona, možda. Za sada tu je po koja cigareta, po koje pivo, po koja strast i po koji greh.
Mogao bih sada naglas da pričam ovo ali, ne bi ovi ljudi to razumeli. Ne bi me shvatili. Zato ći pisati. Uvek ću pisati, šta znaš, možda le nekad neko ovo pročitati i proživiti ovih mojih 5 minuta. Možda nađe svojih 5 minuta i svoj mali raj. Sa sobom i svojim porocima, problemima o ljubavima. Noćas u gradu, noćas u gradu… Gde si sad, da gledamo u mrak?
Kakve god me muke i problemi u stopu pratili, ja sada uživam, i smejem se. Iskreno se smejem. Smejem se kao da je sve u redu. Ne čujem i ne vidim ljude oko sebe. Ne vidim dalje od predivnog parka.
Ne želim i neću. Eto tako. Ovo je neki moj deo slobode, mojih, i samo mojih 5 minuta. Okej, možda mi fali ona, možda. Za sada tu je po koja cigareta, po koje pivo, po koja strast i po koji greh.
Mogao bih sada naglas da pričam ovo ali, ne bi ovi ljudi to razumeli. Ne bi me shvatili. Zato ći pisati. Uvek ću pisati, šta znaš, možda le nekad neko ovo pročitati i proživiti ovih mojih 5 minuta. Možda nađe svojih 5 minuta i svoj mali raj. Sa sobom i svojim porocima, problemima o ljubavima. Noćas u gradu, noćas u gradu… Gde si sad, da gledamo u mrak?
Нема коментара:
Постави коментар