Nešto sam nadrkan
sedeo sam danima
zatvoren.
rekli su
Ne smeš da ustaješ
slab si
moraš da piješ ove lekove
pa onda ove
i ne bude ti bolje
al jebiga sinak
ti pij
pa šta bude.
nisu mi davali cigare
nisu mi donosili ni piva
čekao sam da mi bude bolje,
pio sam razne kapsulice
tabletice
od njih sam gubio boju
i bio sam belji i belji
smrdeo sam na bolest
i počeo da nosim
crvene tačke po licu
grudima i šakama
mislio sam da me neko zajebava
šta je ovo koji kurac
pod lekovima i visokom temperaturom
imao sam strašne snove
i strašna priviđenja
i svidelo mi se,
na momente bilo je bolje
od piva
od rozea
samo,
jebem mu kevu,
što si mi ti koji kurac
dolazila u ta priviđenja
šta si imala da mi kažeš opet
šta hoćeš više,
znaš da ne umem da ti odolim!
Jesam, baš jesam nadrkan
baš mi se ne piše,
baš mi se ne pije danas,
baš mi se ne razmišlja o tebi!
i baš mi smetate
i baš vas nabijem na kurac!
i jebiga!
pustili su me iz sobe,
rekli su da sam zdrav,
tačke su se povukle,
možda, nisu ni bile tu
možda sam tripovao samo,
boja mi se vratila
snovi nisu,
a sa snovima
nisi ni ti
ali te se setim,
negde u polusvesnom stanju
dok letim nisko iznad grada
poput crnog bombardera
dok se borim za sebe i vas
protiv sebe i vas,
dok slušam matorce
kako vrte priču
o horsu
kako je bio bolji u njihovo vreme
kako je i rundek pevao o rokanju u venu
matorci su živi jebote,
barem mi se tako čine,
odleteću dalje sada, malo na reku
mora da je hors bio bolji
čim još mrdaju i vozi ih dvojka.
haluciniram često,
maštam još češće,
a nisam na horsu.
sada već nisam toliko nadrkan,
i ne smetaju mi ni slepci
ni glupaci,
ni ribe koje citiraju bukovskog
ni komšije koje zveraju sa prozora
kad se vraćaš pijan kući
čekajući da vide čudo,
ili godoa kako dolazi s tobom
ne znam jebeš ga,
nemam baš puno odgovora,
na tvoja,
na svoja
na naša pitanja.
zgrabio sam od burazera sarajevsku drinu,
i mislim da bih mogao da je spržim
uz rundeka,
pivo i
ne znam,
prečesto ponavljam to da ne znam,
ali čini mi se kao da ne umem
da priznam sebi to.
umete li vi?
priznajte, ne zajebavajte
sebe,
nas ionako boli kurac.
sedeo sam danima
zatvoren.
rekli su
Ne smeš da ustaješ
slab si
moraš da piješ ove lekove
pa onda ove
i ne bude ti bolje
al jebiga sinak
ti pij
pa šta bude.
nisu mi davali cigare
nisu mi donosili ni piva
čekao sam da mi bude bolje,
pio sam razne kapsulice
tabletice
od njih sam gubio boju
i bio sam belji i belji
smrdeo sam na bolest
i počeo da nosim
crvene tačke po licu
grudima i šakama
mislio sam da me neko zajebava
šta je ovo koji kurac
pod lekovima i visokom temperaturom
imao sam strašne snove
i strašna priviđenja
i svidelo mi se,
na momente bilo je bolje
od piva
od rozea
samo,
jebem mu kevu,
što si mi ti koji kurac
dolazila u ta priviđenja
šta si imala da mi kažeš opet
šta hoćeš više,
znaš da ne umem da ti odolim!
Jesam, baš jesam nadrkan
baš mi se ne piše,
baš mi se ne pije danas,
baš mi se ne razmišlja o tebi!
i baš mi smetate
i baš vas nabijem na kurac!
i jebiga!
pustili su me iz sobe,
rekli su da sam zdrav,
tačke su se povukle,
možda, nisu ni bile tu
možda sam tripovao samo,
boja mi se vratila
snovi nisu,
a sa snovima
nisi ni ti
ali te se setim,
negde u polusvesnom stanju
dok letim nisko iznad grada
poput crnog bombardera
dok se borim za sebe i vas
protiv sebe i vas,
dok slušam matorce
kako vrte priču
o horsu
kako je bio bolji u njihovo vreme
kako je i rundek pevao o rokanju u venu
matorci su živi jebote,
barem mi se tako čine,
odleteću dalje sada, malo na reku
mora da je hors bio bolji
čim još mrdaju i vozi ih dvojka.
haluciniram često,
maštam još češće,
a nisam na horsu.
sada već nisam toliko nadrkan,
i ne smetaju mi ni slepci
ni glupaci,
ni ribe koje citiraju bukovskog
ni komšije koje zveraju sa prozora
kad se vraćaš pijan kući
čekajući da vide čudo,
ili godoa kako dolazi s tobom
ne znam jebeš ga,
nemam baš puno odgovora,
na tvoja,
na svoja
na naša pitanja.
zgrabio sam od burazera sarajevsku drinu,
i mislim da bih mogao da je spržim
uz rundeka,
pivo i
ne znam,
prečesto ponavljam to da ne znam,
ali čini mi se kao da ne umem
da priznam sebi to.
umete li vi?
priznajte, ne zajebavajte
sebe,
nas ionako boli kurac.
Нема коментара:
Постави коментар