уторак, 23. август 2016.

bez nade

ispijanjem piva,
zaboravljam dan iza mene,
setim se tih par piva
narednog jutra.
setim se da dođeš kao san
nečujno se uvučeš u moju sobu,
moja posteljina,
moji zidovi mirišu na tebe
i svaki put se ponovo zapitam,
zašto sam tako nemoćan,
samo na sećanja na tebe.
satima lutam,
gledam te u zvezdama,
i jebeš ga,
potrošim sate,
i piće,
u nadi da nećeš biti tu.
Dodirnem te po licu,
stvarna si,
i zajebem se baš.
Nestala si,
pre nego što sam ukačio to.
Ali lepo je,
i to veče i ti
iz mojih sećanja,
i jedno proleće,
i jedna jesen
i tvoj miris je tada jači
jebem ti.
Opet sam slab

Нема коментара:

Постави коментар