moj park i ja smo povezani na čudan nači. toliko smo puta bili pijani zajedno da je su senke postale naklonjene našoj priči. svako ima to neko svoje mesto gde pobegne od sveta, od drugih ljudi, pa i od sebe. Često me možeš sresti u onom delu parka gde su senke. Tamo je mirno, na prvi pogled. Posle skapiraš da se oko tebe vodi rat. Svetlo i mrak. Park vodi svoj rat, ja vodim svoj, onaj unutrašnji. U tišini. I obojica se rasipamo na atome.
U ovom parku ima neke magije. Pola parka je u mraku, oni dođu, poprave svetlo, posle par dana opet mrak. Park se bori, ne da se. Ne daju se ni senke.
Divnoća našeg ludila, našeg haosa. Ne beži se odavde. Ovde se ostaje. Ovo je poseban univerzum, a ja ga oblikujem kako meni odgovara.
U ovom parku ima neke magije. Pola parka je u mraku, oni dođu, poprave svetlo, posle par dana opet mrak. Park se bori, ne da se. Ne daju se ni senke.
Divnoća našeg ludila, našeg haosa. Ne beži se odavde. Ovde se ostaje. Ovo je poseban univerzum, a ja ga oblikujem kako meni odgovara.
Нема коментара:
Постави коментар