Koračao sam Cvijićevom ulicom. Bio je to jedan kišni letnji dan, bilo je prijatno, nosio sam samo košulju i kratke pantalone.
Sećam se nosio sam i naočare, skrivajući pogled i krvave oči od stotine prolazniika. Da , stotine prolaznika, kišni dan. Prijala je kiša jebeno.
Palio sam novu cigaretu, kada u momentu osetim miris koji me zaustavi. zaustavi vreme, prostor. Sve je stalo. Okrećem se kao da tražim nešto, i vidim zanosnu crnku, gracioznog hoda.
Zamrznem se u deliću sekunde, kao i vreme što je stalo, momenat ranije.
Prilazi mi veoma ljubazno, nešto mi priča, ja je i dalje ne čujem niti je razumem, još nisam došao k sebi. Poveo sam je niz ulicu, krenuli smo putem Terazija, koračala je tako lepo, da sam imao utisak da ne dodiruje tlo.
Sara, zove se Sara. Punih usana, prelepog tena, meke kože, duge crne kose.
Otišla je Sara, ostao sam ja na pločniku kod Terazijske česme, na istoj onoj kiši, sa istim naočarima koje su me skrivale od sveta, sa istom onom cigaretom, i dalje zarobljen u prostoru i vremenu.
Sećam se nosio sam i naočare, skrivajući pogled i krvave oči od stotine prolazniika. Da , stotine prolaznika, kišni dan. Prijala je kiša jebeno.
Palio sam novu cigaretu, kada u momentu osetim miris koji me zaustavi. zaustavi vreme, prostor. Sve je stalo. Okrećem se kao da tražim nešto, i vidim zanosnu crnku, gracioznog hoda.
Zamrznem se u deliću sekunde, kao i vreme što je stalo, momenat ranije.
Prilazi mi veoma ljubazno, nešto mi priča, ja je i dalje ne čujem niti je razumem, još nisam došao k sebi. Poveo sam je niz ulicu, krenuli smo putem Terazija, koračala je tako lepo, da sam imao utisak da ne dodiruje tlo.
Sara, zove se Sara. Punih usana, prelepog tena, meke kože, duge crne kose.
Otišla je Sara, ostao sam ja na pločniku kod Terazijske česme, na istoj onoj kiši, sa istim naočarima koje su me skrivale od sveta, sa istom onom cigaretom, i dalje zarobljen u prostoru i vremenu.
Нема коментара:
Постави коментар