Kišna februarska noć.. Nije hladno.. Međutim, ne prija mi ovo vreme. Ali šetam, u inat kiši.
Zašto večeras padaš?
Trezam sam.
Koračam već satima, mislima sam negde daleko. Negde na nekom nepoznatom mestu, negde okružen nepoznatim ljudima, koji govore meni nepoznat jezik. Negde daleko u mislima, ja se osećam dobro. Ja sam tamo nasmejan.
Palim novu cigaretu, divno, ovo je poslednja. Treba mi nova paklica. Nastavljam da hodam, ne vidim ništa oko sebe. Ne čujem ništa. Hodam izgubnjen u vrtlogu svojih misli.
Gde sam ja sada? Pitao sam se da li sanjam ili je ovo stvarnost. Mokra ulica, krijem se od kiše na autobuskoj stanici, napolju je pusto. Sada mi društvo pravi neki vetar.
Poslednja cigareta dogoreva. Nastavljam dalje, na kišu sam navikao. Poprilično sam mokar. Iz stana sam izašao pre 5 6 sati, izgleda mi kao da je prošlo nekoliko dana, nekoliko meseci čak. Ne sećam se u kakvom sam stanju ostavio sobu.
Kupujem nove cigarete. Ne posežem za pićem. Da, ovih dana misli me baš ubijaju. Poželim ponekad da mogu da isključim svoj mozak barem na 5 dana. Možda bih trebao ponovo da se napijem, ali bojim se da moje telo to ne može da izdrži.
Tukao sam se sa nekim propalicama, propalicama sličnim meni. I upoznao sam nju, svidelo joj se nešto na meni. Pitao sam se da li me folira.
Šta na bedniku kao što sam ja može da privuče takvu ženu? Starija je čitavih 11 godina. Kosa joj je boje meda, usne takvog ukusa. Kakvom brzinom je došla u moje ludilo, još brže je otišla.
Srećan put, bejbi. Rekao sam joj.
Nastavljam da hodam. U mislima sam na nekom lepšem mestu.
Zašto večeras padaš?
Trezam sam.
Koračam već satima, mislima sam negde daleko. Negde na nekom nepoznatom mestu, negde okružen nepoznatim ljudima, koji govore meni nepoznat jezik. Negde daleko u mislima, ja se osećam dobro. Ja sam tamo nasmejan.
Palim novu cigaretu, divno, ovo je poslednja. Treba mi nova paklica. Nastavljam da hodam, ne vidim ništa oko sebe. Ne čujem ništa. Hodam izgubnjen u vrtlogu svojih misli.
Gde sam ja sada? Pitao sam se da li sanjam ili je ovo stvarnost. Mokra ulica, krijem se od kiše na autobuskoj stanici, napolju je pusto. Sada mi društvo pravi neki vetar.
Poslednja cigareta dogoreva. Nastavljam dalje, na kišu sam navikao. Poprilično sam mokar. Iz stana sam izašao pre 5 6 sati, izgleda mi kao da je prošlo nekoliko dana, nekoliko meseci čak. Ne sećam se u kakvom sam stanju ostavio sobu.
Kupujem nove cigarete. Ne posežem za pićem. Da, ovih dana misli me baš ubijaju. Poželim ponekad da mogu da isključim svoj mozak barem na 5 dana. Možda bih trebao ponovo da se napijem, ali bojim se da moje telo to ne može da izdrži.
Tukao sam se sa nekim propalicama, propalicama sličnim meni. I upoznao sam nju, svidelo joj se nešto na meni. Pitao sam se da li me folira.
Šta na bedniku kao što sam ja može da privuče takvu ženu? Starija je čitavih 11 godina. Kosa joj je boje meda, usne takvog ukusa. Kakvom brzinom je došla u moje ludilo, još brže je otišla.
Srećan put, bejbi. Rekao sam joj.
Nastavljam da hodam. U mislima sam na nekom lepšem mestu.
Нема коментара:
Постави коментар