петак, 5. децембар 2014.

prelepa i prokleta

Uživam u lepim ženama.
Uživam da vidim lepu ženu.
Ništa lepše kada si opijen lepotom neke žene.
Kada vidiš nebo u njenim očima.
Kada goriš pod njenim sočnim poljupcima.
Kada umireš za njnim mirisom, jer ti vazduh više nije potreban.
A kada te dotakne, kao da te udari 25 000 volti, bija lagano.
Ali ne želiš da prestane.
Kada si svestan da ćeš izgubiti i dušu i glavu zbog njih.
I opet ideš dalje.
I još više zaglibiš.
I ne čuješ ništa, i nikoga ne vidiš samo vidiš nju.
Kučku tvoju, idealizuješ do savršenstva.
Navučen si na njen pogled, glas, pokret.
Pamtiš kako hoda.
Pamtiš zvuk njenih koraka.
Pričinjava ti se njen miris u moru drugih devojaka i ljudi u centru grada.
Kada vidiš njeno ime na displeju zadrhtiš.
Zbog tih slatkih, ali prokletih stvorenja, gubiš ponos, muda i srce.
Gubiš sve. Gubiš i njih.
Ta prelepa ali prokleta stvorenja.
Prevariće te sva ta lepota, svo to savršenstvo koje si sam stvorio.
Iščupaće ti srce iz grudi sa osmehom, i istom dozom seksipila.
I ti ćeš i preko toga preći i dalje ćeš gaijiti ljubav i nadu.
I dalje ćeš ih idealizovati, posvetiti im pesmu, piču, sliku.
Učiniti ih besmrtnim.
I nikada ama baš nikad nećeš ih dobiti.
Uvek ćeš, opijen svom tom lepotom, svim tim seksipilom,
Završiti sjeban.
Kraj puta, upucan i pregažen.

Нема коментара:

Постави коментар