'I ove ledene subote, i ovog ledenog Decembra, koračao sam svojim gradom sam. Znao sam gde idem, bila je to sigrna smrt.
Nije mi bilo žao, nisam imao šta da izgubim.
Čekao me je tamo. Na kraju ulice. Posle kafane u kojoj sam redovno pio. Vidiš, nije ovo slučajnost što ću umreti baš pored nje. Čekao je strpljivo. Ja sam debelo kasnio. Njemu se žurilo da me ubije.
Tamo gde sam ja išao, tamo nikakve žurbe nije bilo. Palio sam verovatno poslednju cigaretu, uzimajući gutljaj iz boce koja je skoro prazna. Nadam se da će mi dopustiti da je ispijem do dna.
Čekao me je mirno, sa kezom na licu. U ruci je držao pištolj. Pištolj koji je spremno čekao da oduzme još jedan prokleti život. Još jedan život koji više nema cene, koji više nema duše. Koji više nema računa da ostane ovde. Čekao je spremno.
Prilazio sam mu laganim korakom, kao kad ideš na igranku sa drugovima, kao kada vam je jedini cilj zaviriti pod suknjicu mladoj devojci. Stvarno mi se nije žurilo da umrem. Možda me je i taj osećaj pakleno plašio. Možda. Ali nisam ni žalio previše. Još jedan pasji život biće ugašen. Još jedna usijana glava poslata na večito hlađenje.
Stao sam ispred njega. Prišao mi je, zapalio još jednu cigaretu, pustio da dokrajčim svoj viski. A onda laganim pokretom podigao pištolj. Pištolj je, režao nepogrešivo, baš kao što sam i očekivao. Meci su se zarivali u moje pijano telo. U nogu, u stomak, u ruku, osetio sam jednog u grudima. Pa opet u stomak.
Pao sam na kolena posmatrajući ga sa smeškom kao da sam ja držao pištolj. Kao da je on taj koji je na kolenima. Smešio sam se dok mi se krv slivala iz usta, dok sam se gušio u njoj.
Dok me je život napuštao.
Mrtav sam. Vidim svoje unakaženo telo. On prilazi još jednom, ubica anđeoskog lica. Ali demonskog pogleda. Poslednji metak čuvao je za završnicu. Pištolj je poslednji put to veče nepogrešivo zarežao ispaljujući hitac u moju glavu. U moju beživotnu glavu.
Opet sam pobedio.'
Nije mi bilo žao, nisam imao šta da izgubim.
Čekao me je tamo. Na kraju ulice. Posle kafane u kojoj sam redovno pio. Vidiš, nije ovo slučajnost što ću umreti baš pored nje. Čekao je strpljivo. Ja sam debelo kasnio. Njemu se žurilo da me ubije.
Tamo gde sam ja išao, tamo nikakve žurbe nije bilo. Palio sam verovatno poslednju cigaretu, uzimajući gutljaj iz boce koja je skoro prazna. Nadam se da će mi dopustiti da je ispijem do dna.
Čekao me je mirno, sa kezom na licu. U ruci je držao pištolj. Pištolj koji je spremno čekao da oduzme još jedan prokleti život. Još jedan život koji više nema cene, koji više nema duše. Koji više nema računa da ostane ovde. Čekao je spremno.
Prilazio sam mu laganim korakom, kao kad ideš na igranku sa drugovima, kao kada vam je jedini cilj zaviriti pod suknjicu mladoj devojci. Stvarno mi se nije žurilo da umrem. Možda me je i taj osećaj pakleno plašio. Možda. Ali nisam ni žalio previše. Još jedan pasji život biće ugašen. Još jedna usijana glava poslata na večito hlađenje.
Stao sam ispred njega. Prišao mi je, zapalio još jednu cigaretu, pustio da dokrajčim svoj viski. A onda laganim pokretom podigao pištolj. Pištolj je, režao nepogrešivo, baš kao što sam i očekivao. Meci su se zarivali u moje pijano telo. U nogu, u stomak, u ruku, osetio sam jednog u grudima. Pa opet u stomak.
Pao sam na kolena posmatrajući ga sa smeškom kao da sam ja držao pištolj. Kao da je on taj koji je na kolenima. Smešio sam se dok mi se krv slivala iz usta, dok sam se gušio u njoj.
Dok me je život napuštao.
Mrtav sam. Vidim svoje unakaženo telo. On prilazi još jednom, ubica anđeoskog lica. Ali demonskog pogleda. Poslednji metak čuvao je za završnicu. Pištolj je poslednji put to veče nepogrešivo zarežao ispaljujući hitac u moju glavu. U moju beživotnu glavu.
Opet sam pobedio.'
Нема коментара:
Постави коментар