субота, 17. децембар 2016.

comandante

Dok dopuštam
Bezobrazno šamaranje vetra,
Po ćoškovima Beograda...
Bezobrazno dangubim,
Pušim i pikavce bacam na ulicu.
Raskopčanom jaknom
Teram inat zimi i vremenu,
Prkosim vetru
A vetrenjačama pljujem u usta.
Izbegavam poglede ljudi,
Pa se krijem ispod naočara za sunce.
Dobro me skrivaju,
Uspešno već par godina.
Hodam svuda
Izbegavam gradski prevoz
I nekulturnu bagru u istom.
Sa čuđenjem gledam masu
Koja se gura da bi uspela
Koja fotka,
Pored ukrasa u knezu.
Pušim i bacam pikavce,
Dok me vetar šamara,
Ali kurvinom sinu ja prkosim.
I tako šamari, prkos,
Pljuge i stoka u gradskom prevozu,
Neizbežne priče jedne
Pišljive subote.
Pala je noć,
Ja cvikere baš ne mogu da skinem,
I nikako ne bih da vas gledam,
Jer je subota, jelte, pišljiva
I umro je un comandante.
Marš u pizdu materinu.

Нема коментара:

Постави коментар