четвртак, 10. новембар 2016.

tamna je noć

Proždirala me je
Sopstvena tama,
Utrobu su mi izjedali...
Strahovi,
Ponovo sam imao
Ogromnu knedlu u grlu,
I davila me je,
Bespoštedno.
Poželeo sam po ko zna koji put
Da plačem i vrištim u jastuk.
I opet bih omanuo,
Sve bi se završilo blejanjem u plafon.
Vrtim se satima po krevetu,
Raspadajući se od umora,
Nervoza se uvukla u moje noge,
Bile su ledene,
Glava me je bolela,
Od misli i raznih verzija
Samoubistva,
Koja sam iznova i iznova
Video kada god bih zatvorio oči,
Muda su me bolela,
Kao da me je neko šutnuo,
Mora da se nisam par dana praznio,
Nije to. Znam.
Moji strahovi su veći i veći,
A ja sebi u ogledalu i dalje
Ne priznajem da sam mekušac,
I kažem da će biti okej,
Da je ovo faza,
Tamna je noć i ništa se ne čuje,
Sem oluka koji zvoni u prazno,
Od vetra ili ko zna čega,
Tamna je noć,
Ništa se ne čuje,
Sem mojih demona
Koji mi razdiru um.
Siguran sam da će se umiriti
Samo na mojoj sahrani.

Нема коментара:

Постави коментар