понедељак, 12. септембар 2016.

Pišanje

Usamljena klupa,
Ona bez naslona,
Usamljen ja, 
Sa pivom u kesi,
I ludačkim idejama
U glavi.
Četvrtak veče,
Spremio sam se da
Brojim zvezde,
Možda se i nacirkam dobro,
Pa se usput onesvestim.
Usamljen ja,
Usamljena klupa,
I oko nas zaljubljeni parovi,
Razmenjuju nežnosti,
I žvale i bacile.
Baš kao što treba.
Sustigla me dva piva,
I ozbiljno mi se piša,
Neka iskuliraću da završim još ovo,
I da prođe pesma,
Od riblje čorbe,
Neka moja,
Da kažem skupa,
'da to sam ja'.
I dalje,
Mutne zvezde,
Mutan četvrtak,
Mutne misli
I sećanja na celu nedelju,
Za zaključak,
Onaj pre petka,
Usamljena klupa,
Kraj koje usamljen ja,
Ispišavam pivo,
Dok zaljubljeni parovi,
Na okolinim klupama
Menjaju svoju pljuvačku,
I slušaju moj žubor.
I ne znam,
Čini mi se da
Klupa ima mene,
I ja imam klupu,
I jebe nam se tačno.

Нема коментара:

Постави коментар