петак, 22. јануар 2016.

ovaj svet i ja ne govorimo istim jezikom

Shvatio sam da mi većina pesama, 
priča i beleški,
počinje sa 'Noćas sam pio'.
Da li je moje pisanje
ponovo naletelo na blokadu?
Da li sam izgubio to?
Morao sam da zapisujem misli.
Koliko god one bile loše,
čak su znale biti i genijalne,
iako nikada nisam imao visoko mišljenje o njima,
morao sam da ih zapišem.
I ne smem ni da zamislim kako,
i koliko će se biti
nepodnošljivije i strašnije,
kada bih prestao da pišem.
Nisam mnogo pričao,
voleo sam sakriti svoju stranu
svoje lice i svoju dušu.
Svet ionako nisam shvatao.
Nisam verovao u božanstva,
nisam verovao u politiku,
sve to smatram obmanom.
Verujem samo u pravu, čistu ljubav,
I prihvatam je u svakom obliku,
čak i ukusu, mirisu..
Te ljubavi sam se i bojao,
Retko sam je sretao,
i užasavala me je ta čistoća.
I bojao sam se da volim,
jer sam samo umeo to svim svojim bićem.
I svaki put kada bih se zaljubio,
potpisivao bih sebi smrtnu presudu.
Rekoh, bejbi, ovaj svet i ja ne govorimo istim jezikom

Нема коментара:

Постави коментар