Ovo moje pisanje je moje malo prokletstvo.
Moj porok. Svetlo u tunelu.
Moja pijanstva su moje budalaštine, moji osmesi.
Postoje neki momenti, koje vredi zapisati. Onako, baš onako kako ih vidim svojim očima. Hah, pa da, čak i kada mi se vrti tavanica. Kada je zvezda bezbroj. Kada je demona toliko da moja snaga neprekidno opada. I kada moja neiscrpna mašina za pravljenje snova i stvaranja svakog sledećeg ludila ubrza svoj rad, kada otvori potpuno svet snova, rasturi realnost na delove. Izvuče me iz tog mraka.
E tada, kad moja duša preživi, i kada dole na tlu, na zemlji ostanu demoni. Vapeći za još jednim delom moje duše. Ono malo što je ostalo u mojim grudima, i što uporno ratuje sa mnom, demonima i ostatkom sveta. Likuje. Gleda gradove, ulice, druge svetove. I neprestano likuje.
I tada tada sam ja negde nesvesno srećan. Razvija se taj osmeh. I onda osmeh, ludilo, toplo junsko veče zatvore vrata za sobom.
Ceo svet se utiša i ostaju samo ulične svetiljke i moje zvezde, da se još po neko izgubi u njima.
Moj porok. Svetlo u tunelu.
Moja pijanstva su moje budalaštine, moji osmesi.
Postoje neki momenti, koje vredi zapisati. Onako, baš onako kako ih vidim svojim očima. Hah, pa da, čak i kada mi se vrti tavanica. Kada je zvezda bezbroj. Kada je demona toliko da moja snaga neprekidno opada. I kada moja neiscrpna mašina za pravljenje snova i stvaranja svakog sledećeg ludila ubrza svoj rad, kada otvori potpuno svet snova, rasturi realnost na delove. Izvuče me iz tog mraka.
E tada, kad moja duša preživi, i kada dole na tlu, na zemlji ostanu demoni. Vapeći za još jednim delom moje duše. Ono malo što je ostalo u mojim grudima, i što uporno ratuje sa mnom, demonima i ostatkom sveta. Likuje. Gleda gradove, ulice, druge svetove. I neprestano likuje.
I tada tada sam ja negde nesvesno srećan. Razvija se taj osmeh. I onda osmeh, ludilo, toplo junsko veče zatvore vrata za sobom.
Ceo svet se utiša i ostaju samo ulične svetiljke i moje zvezde, da se još po neko izgubi u njima.
Нема коментара:
Постави коментар