петак, 6. март 2015.

o gradu greha. Večni grad

Večni grad..
Postoji li taj grad?
Jesi li i ti deo njega?
Da li su i tebe mračne ulice Večnog grada?
Da li si i ti jedna izlupana duša u moru drugih izlupanih, izmučenih i sjebanih duša? Da li si u utrobi grada, grada koji je mrtav, ali nikada ne spava? I poslednji atomi dobrote iščezli su iz ovog grada.
Ovo mesto više nema svrhu. Više nema smisao. Ono i dalje postoji, taložeći suze, krv, znoj i bol.
Stanovnici ovog grada samo čekaju na smrt. Smrt, kako divan kraj. Divan kraj paklenog boravka u Večnom gradu.
Gradu kurvi, narkomana, lopova, silovatelja, ubica. Grad mrtvih.
Oo je najsurovije mesto na svetu.
Ni sva svetla, ni sve to šljašti u stotinu boja, ne mogu da pokriju tamu. Tamu koju nosi ovaj grad.
Tama, od koje je stvoren ovaj grad.
Ja sam osuđenik. Propalica. Pijanac. Romantičar. Pisac. Prokleta skotina. Osuđen sam, kao i svi ovde.
Ovde svi žive kako hoće. A to nije mala stvar. Ja ću kao i drugi, mirno sačekati svoj red.
Mračne su ulice, navikao sam na njih. Nije tama toliko loša. U njoj pravim čuda. Stvaram i uništavam. Čuva me. Ponekad me čuva tama.
Kučka, ume nekad da bude i nemilosrdna.
Osuda!!!
Toliko velika stvar, velika reč! Osuđujte nas. Osudite ovaj grad. Uperite prstom. Pljujte u pravcu mog grada. Pogledajte nas sa prekorom. Vi uštogljeni skotovi. Uživajte u vašim vilama, stanovima vrednim stotine hiljada eura.
Jebite se sa vašim demokratijama, komunizmima, kapitalizmima!
Vi koji imate vaše velike kule i gradove! Imate sve.
Ali ne i dušu. Iznutra ste mrtvi. Lažni. Kopije.
I vi ćete jednog dana biti 2 metra pod zemljom. I tebe će kurvin sine jesti crvi.
Moj grad, Večni grad ima hiljadu mana, ali ima jednu stvar koju ovi skotovi nikada neće imati. Dušu. Živ je iznutra.
to su naši svetovi. Lupeži. Ali jedino što je dobro u mom, našem svetu je baš ta duša. Svako je lud na svoj način. Svako boli svoju bol. Svako svoju dušu rasipa, sve do trenutka, kada umre.
Kada napusti svoj svet.
I ovo prljavo mesto.

Нема коментара:

Постави коментар