четвртак, 5. март 2015.

kišni martovski dani

Kišni martovski dani.
Kiša spira tragova krvi sa mojih ruku.
Voda sve odnosi. Sve ono što je u nama ostalo.
Kiša mi obično ne prija. Šta više, pakleno mi smeta.
Alo ova kiša je drugačija.
Ja sam drugačiji.
Možda je svet jutros ustao naglavačke.
Probudio sam se u polumraku sa prevelikom glavoboljom.
Hladno je. Hladnije nego ovih dana, ali nekako prijatno hladno.
Otvaram prozore da pustim hladnoću da uđe, razbudi me, možda pristane na kafu.
Eto, jutros sam se sprijateljio sa hladnoćom.
Pripalio sam cigaretu.
Stajao sam potpuno go na terasi. Prijalo je.
Hladnoća i svež vazduh su polako ublažili moju glavobolju.
Međutim cigareta je probudila kiselinu u stomaku.
Morao sam nešto da jedem.
Ipak sam pripalio novu cigaretu i nasuo još kafe.
Jutro je bilo neprimereno tiho. Poremetio sam tu tišinu muzikom.
Neki meni nepoznati bluz. Ali prijalo je, zvučalo je dobro.
Bilo je zaista dobro.
Konačno sam rešio da pojedem nešto. 
Prošao sam i kroz to. Dobro sam jeo.
Ostalo mi je još malo vremena da uživam u svom miru. Zvale su obaveze.
Mrzeo sam to. Jebeno moranje. Dan je bio izvrstan za izležavanje.
Ljudi su smetali. Danas posebno!
Sve sem jednih očiju. Anonimne oči, koje sam, verovatno, sreo samo jednom i nikada više.
Sanjao sam te oči.
Dobar deo jutra nisam mogao da se setim gde sam ih video.
Mučilo me je to dobrih pola sata.
Sapalio sam novu cigaretu, i prepustio se muzici, kiši i toj nekoj idili koju je stvaralo moje ludilo.
Oči, cigarete i kafa. Ah da, i bluz.
Rekao sam ti bejbi, nije ludilo loša stvar.
Možda ja i nisam lud, koliko drugi misle.
Možda sam luđi nego što ja mislim.
Možda nisam ni jedno ni drugo.
Svejedno, baš svejedno šta sam.
Samo znam da nisam normalan.
Normalnost, kakva danas postoji, je ništa! Sranje! izmišljotina!
Nisam deo toga. Ovo moje je stvarno. Postoji nečeg živog u meni, makar to bilo najobičnije ludilo.
Koliko je sranje ovaj svet, pokazao je to i ovaj dan.
Prekid mog krstarenja u ludilu, miru i izmišljenoj tišini.
Napusti stan, Stranče!
Idi. Odlazi.
Odjebi, rekao sam.

Нема коментара:

Постави коментар