Dobar je ovaj sneg. Kako pada krije moje demone i muke. Ne da mi da se obeznanim od alkohola, ne dozvoljava mi da se zatvorim u svoja mračna četiri zida, pijem i ćutim. Dok me sve kida na komade. Dok me polako ubija i uništava. Ne dirajte mi dušu, dirajte mi sećanja, slike me ubijaju.
Sneg je tu, slika nema. Nema ni tebe. Prekrio vas je sneg. Sačuvao me je. Popio sam jedno piće, i nemam potrebu da se napijem. Nemam potrebu da mislim o tebi. Nemam potrebu da gorim.
Gledam svoja četiri mračna zida kako se polako udaljavaju od mene. Ali neće oni daleko otići, biće tu, uvek. Za svaki slučaj. Biće oni tu da me sačekaju i prime.
Sedeći na prozoru, slušam pahulje kako padaju. Tišina. Kako prija. Kako su lepe ove pahulje, podsećaju me na oči koje sretoh u prolazu danas. Oči koje verovatno nikada više neću sresti. Oči kojih se više nikada neću setiti!
Ali tu sada pahulje, tu je ova hladna noć. Tu sam ja. Demona više nema. Barem ih noćas nema. Barem sam noćas slobodan.
Nekako se volimo, tišina, pahulje i ja.
Lep je moj Beograd.
Sneg je tu, slika nema. Nema ni tebe. Prekrio vas je sneg. Sačuvao me je. Popio sam jedno piće, i nemam potrebu da se napijem. Nemam potrebu da mislim o tebi. Nemam potrebu da gorim.
Gledam svoja četiri mračna zida kako se polako udaljavaju od mene. Ali neće oni daleko otići, biće tu, uvek. Za svaki slučaj. Biće oni tu da me sačekaju i prime.
Sedeći na prozoru, slušam pahulje kako padaju. Tišina. Kako prija. Kako su lepe ove pahulje, podsećaju me na oči koje sretoh u prolazu danas. Oči koje verovatno nikada više neću sresti. Oči kojih se više nikada neću setiti!
Ali tu sada pahulje, tu je ova hladna noć. Tu sam ja. Demona više nema. Barem ih noćas nema. Barem sam noćas slobodan.
Nekako se volimo, tišina, pahulje i ja.
Lep je moj Beograd.
Нема коментара:
Постави коментар