Još jedno ledeno jutro. Nema te. Opet si dolazila u snove. Sada to radiš namerno. Ali ovaj put nisi pobedila. Ja sam sada ostao na nogama. Ne lejdi, ja nisam imun na tvoje metke, ali i dalje stojim. Nisam pao. Ovu bitku sam dobio. Sećaš se, ti više u mom svetu ne postojiš. Možda je tako najbolje. Ko zna zašto je to dobro. Ko zna zašto je dobro to što se više ne poznajemo.
Ledeno jutro. Sneg je tu, prizor je lep. Palim novu cigaretu u Novoj godini. Tresem se od hladnoće. Ali jebeno mi ne pada napamet da uđem unutra. Navikao sam na tu neku hladnoću. I onu iznutra, onu koja ubija sva osećanja. Prija mi ponekad. Ponekad ne poslušam srce. Ponekad idem protiv njega. Zato te sada i brišem iz moje stvarnosti.
Iz te moje iskrivljene stvarnosti, prošarane patnjom, isflekane krvlju i vinom. Brišem te zauvek. Moram. Ti nisi moja. Nikada nisi bila. Niti ćeš ikada biti. Nit sam ja tvoj. Nikada nisam bio, i znao sam da neću biti. Ja sam ustvari, ničiji. Ja sam svoj, pripadam svom ludilu.
I jebeno odlazi.
Ledeno jutro. Sneg je tu, prizor je lep. Palim novu cigaretu u Novoj godini. Tresem se od hladnoće. Ali jebeno mi ne pada napamet da uđem unutra. Navikao sam na tu neku hladnoću. I onu iznutra, onu koja ubija sva osećanja. Prija mi ponekad. Ponekad ne poslušam srce. Ponekad idem protiv njega. Zato te sada i brišem iz moje stvarnosti.
Iz te moje iskrivljene stvarnosti, prošarane patnjom, isflekane krvlju i vinom. Brišem te zauvek. Moram. Ti nisi moja. Nikada nisi bila. Niti ćeš ikada biti. Nit sam ja tvoj. Nikada nisam bio, i znao sam da neću biti. Ja sam ustvari, ničiji. Ja sam svoj, pripadam svom ludilu.
I jebeno odlazi.
Нема коментара:
Постави коментар