петак, 12. децембар 2014.

Ne volim kad nemam inspiraciju

Nikada nisam voleo onaj period bez pisanja.
Najgore se osećam kada nemam inspiracije.
Osećam se tako tupo.
Nije mi uvek bilo lepo kada pišem, ponekad sam tada još jače patio.
Svejedno, morao sam to da uradim.
Ne zanima me da li su to priče puno patnje, bola, tame i gorčine.
Moram da pišem. I ne zanima me da li se to nekome sviđa ili ne.
To je nešto moje. To je deo mene.
I meni je drago što je tako.
Mislim da sam dozvolio sebi luksuz, da pišem, patim, umirem, volim, pijem, i da pišem o tome!
Ne znam da li imam talenat ili ne. Ili da li je ovo nekome privlačno ili sllično.
Ja jednostavno imam želju da pišem. Imam veliku potrebu.
I to ne radim na silu.
Imam potrebu da pišem, pijem, volim i ljubim.
Kada bude ta zver ubijena. I kad apotreba bude prestala da postoji, prestaću da pišem.
Prestaću da pijem.
Verovatno ću prestati i da postojim.

Нема коментара:

Постави коментар