петак, 12. децембар 2014.

koračam i dalje

Pa šta ako je sunčan dan? 
Volim sunce, ali ovaj dan treba preživeti.
U ovoj džungli.
U ovom gradu punom praznih, lažnih i istrošenih ljudi.
Bez ideje, i bez snage, koračam, okružen njima.
Koračam sudarajući se ramenima, pogledima, mišljenjima, stavovima. Koračam večno zaroljen, zaljubljen u neka bolja vremena, u svetlu budućnost.
Koračam izgubljen u sebi, u svojim pričama, katkad pijan, zauvek tužan.
Koračam osmehujući se lažno. Verujući. Nadajući se. Iako je moja nada umrla prva.
I dalje koračam.
Ja živim za pisanje, alkohol, poeziju, ljubav i jedne oči. Oči u koje je stao sav moj svet, moj sjebani svetm sa svim svojim glupostima. Oči u koje je stalo moje ludilo.
Moje veliko ludilo koje se bori sa totalnim ludilom ovog sveta. Koje ga ubija iznova i iznova. Moje ludilo postoji da ne poludim zauvek u ovom svetu, u njegovom ludilu.
Lepo je ovo sunce.

Нема коментара:

Постави коментар