Bliži se kraj mog pisanja. U ovoj svesci.
Ostalo je vrlo malo slobodnih stranica.
Bezan sam za ovaj blokčić. Nije lep, nije ni čitav, kao novi blokčić.
Ali opet je savršeno nesavršen. Ima ono nešto.
Ima ono iznutra.
Jeste oštećena i ispisana, ali ima dušu.
Prošla je nešto sa mnom. Jedan period mog života.
Dosta je prošla. Bila je uvek tu.
Slobodne stranice koje sam žudeo da ispunim, i ispunjavao sam ih uvek.
Kada god sam mogao!
Trebalo mi je to. Mnogo.
Mnogo je značilo.
Svuda sam je nosio sa sobom. Morala je da bude uz mene.
Svuda sam je nosio sa sobom. Morala je da bude uz mene.
I tužan i srećan, i pijan i trezan pisao sam. Postala je deo mene.
Povezani smo. Moram da pišem.
Dosta svojih priča imam iskucanih na računaru.
I dugo sam tako pisao. Ali nekako mi je lepše ovako.
Jeače, Osećajnije. Bolje.
Nekako je do srži!
Baš onako kako ja volim.
Нема коментара:
Постави коментар