Koračam pločnikom novog grada.
Pada kiša. Podne je. Ustao sam sad.
Mamuran sam. Noćasm se opio.
Daleko sam, ali ne dovoljno.
Moram da se sredim. Krenuo sam da nešto doručkujem i popijem kafu.
Hrana u hotelu je sranje. Nemam cigarete.
Čudo nisam noćas glavu izgubio.
Noćas sam video jednu lepoticu.
Verujte mi, ovakva lepotica se viđa jednom u životu.
Od sinoć me progone njene oči. Sanjao sam ih.
Posle doručka sam kupio cigarete, neku hranu za poneti i viski.
Predugo sam u ovom gradu. Duže od jednog dana.
Tražiću njene oči. Nestale su u magli.
Na motoru. Jebeno ne mogu da ne mislim o njoj.
A ne znam ni kako se zove.
Moram da se obrijem. Jedino šta je dobro u onom jebenom hotelu je dobro kupatilo.
Nemam ni jebeni brijač.
Ništa od brijanja za sada.
Probudio sam se u baru, u kom sam noćas pio.
Gazdarica me smestila u poslovne prostorije.
Možda smo se jebali. Jebozovna je.
Možda navratim opet tamo, jednom.
Vraćam se u hotel. Plaćam račun i nestajem.
Goriva ima dosta. Dobro je.
Pre tri dana sam zaradio dosta novca.
Radio sam kao konobar u nekom restoranu prepunom italijanskih mafioza.
Jebeni žabari.
Menjao sam čoveka koga sam poznavao čitavih 5 sati.
Sa kojim sam veče posle toga popio karton Džek Denijelsa.
Jebeni žabari ostavljaju dobar bakšiš.
Ovoliko sam zaradjivao za pola meseca.
Možda se i tamo ponovo vratim.
Sada idem dalje.
Jebena kiša i dalje pada.
Нема коментара:
Постави коментар