Posebno sam uživao jedno popodne,kojeg kada se setim, nasmešim se, iskreno.
Sedeo sam na svojoj terasi, bilo je sunčano, ali ne toplo. Bio je lepo. Slušao sam muziku. Black Sabbath. Pušio sam cigarete. Pio sam kafu, ali tu je bilo i po koja čaša vina. Bilo mi je fino.
Posmatrao sam prelepu šumu. Duvao je vetar. Drvece se nežno izvijalo, u ritmu vetra. To mi se svidelo. Ti momenti su trajali dugo. Svidelo mi se to što sam gledao, idealizovao sam ga.
Sklon sam idealizovanju nečega ili nekoga, to mi se obilo o glavu stotinu puta. Ali ja ću to i dalje raditi, tvrdim. Čak i kad vam se zakunem da neću, nemojte mi verovati.
Ali šuma, vetar, cigareta, kafa i sunce su imali sve. Bili su idealni. Uživao sam. Bio sam srećan. Mogao bih tako zauvek.
Da pušim iste cigarete, da pijem istu kafu, da gledam tu šumu, da uživam u suncu i vetru.
Mogao bih. Želim.
Нема коментара:
Постави коментар