понедељак, 20. октобар 2014.

Reči, Knjige, Pisma.

Volim da čitam knjige. Svaka mi omogućava da radim stvari koje nikad nisam, da vidim stvari koje nikad možda i neću.
Kad budem pričitao 1 000 knjiga, moći ću da kažem da sam svemoćan, da sam proživeo 1 000 života.
Volim i da pišem. Pišem o onome šta mislim, šta volim, šta me muči i šta osećam.
Svaka moja reč napisana, stoji tu zato što ona nešto predstavlja, ima neku smisao.
Ne volim da trošim reči uzaludno.
Svaka mora da ima smisao i značenje. Ionako ljudi lupaju gluposti. Uzaludno troše reči. Zašto bih i ja to radio?
Svoje reči, koje čine neku priču, ja volim da posvetim nekom ili nečemu.
Mislim da je poenta u tome da priče koje napišeš predstavljaju tvoju dušu i tebe.
Ne moraš da znaš ko sam, čitaj me i shvatićeš me.
Ovu priču posvećujem svim tekstovima ikada napisanim, kao i uzalud istrošenim rečima.

Нема коментара:

Постави коментар