петак, 17. октобар 2014.

Njega mesto ne drži. Ispovest putnika.

Našao sam svoj raj. Bio je u tom putu koji sam prelazio sa uživanjem, osmehom i srećom. Nekad nisam znao gde idem, ni gde ću stići, ali nije me bilo briga. Ja sam samo dodavao gas.
Ideš pravo, ne osvrćeš se. Tvoje brige, problemi, tuge i more ostaju iza, daleko iza. 
Sa sobom nosiš malo sreće, puno ljubavi, uživanja i pozitivnih misli. To sve staje u tvoja kola, tvoj motor, kombi, nije bitno. 
Nosiš jednu torbu, ispunjenu stvarima. Što dalje ideš, stvari je sve manje, a uspomena je sve više.
E vidiš, prijatelju, te uspomene su ono što te čine čovekom. Te uspomene te čine ljudskim bićem.
Počinješ ponovo da dišeš, da živiš. Ponovo osetiš sreću, osmehom se budiš, sa osmehom i zaspiš. 
Uživaš, živiš neki svoj san. E vidiš prijatelju, to je bitno. 
Umoru problema i muka, ti nastavljaš da živiš, da bi mogao da ostvariš svoje snove, jer druže, samo za to i vredi živeti! 

Нема коментара:

Постави коментар