четвртак, 10. новембар 2016.

Raskrsnica svetova i crveno nebo

  1. Muzika nika kejva,
    Mokra kosa i ledeni vetar,
    Ugašena pljuga, ...
    Još pleše po mojim usnama,
    Beograd miriše na sneg,
    Vetar osetim,
    Poput šamara,
    Dok stojim na raskrsnici,
    Čekajući semafor,
    Koji nikada nisam čekao,
    Ali sada ga čekam,
    Na raskrsnici ovih ulica,
    Gde dve ulične svetiljke
    Ne rade.
    Jedna ipak pomalo treperi,
    Na ovoj raskrsnici,
    Gde se decenijama susreću dve ulice.
    Nalupan, pokisao,
    Oporog ukusa trežnjenja,
    Čekam semafor,
    Na raskrsnici svetova,
    Gde je nebo crveno,
    A ulice sive,
    I svi su u crnom,
    I ne vide mi crvene oči,
    I crne podočnjake,
    Ne vide jedni druge,
    I ništa se ne čuje
    Sem Kejva,
    Vetra i kapljica
    Koje cure niz moje lice,
    I kaplju na tu sivu ulicu.
    Jedina crna silueta ovde
    Koja kisne,
    Sam ja.
    Na raskrsnici svetova,
    Gde se nebo menja,
    I uglavnom je crveno.
    Tiho je,
    Sem Nika Kejva,
    I vetra koji šamara moje lice
    I mokar kaput,
    Ne čuje se ništa.
    Raskrsnica svetova,
    Gde svetiljke ne rade
    i gde je nebo crveno.
    Pali se zeleno svetlo
    I Nik mi govori da pređem jebenu ulicu

Нема коментара:

Постави коментар