петак, 29. април 2016.

njeni pokreti

Sedim ovde, za šankom, osećam se spokojno. Miris proleća i ove tople noći para mi nozdrve. Muzika u pozadini doprinosi ovoj situaciji, osetih kao da sam u filmu. Svirao je Dejvid Bouvi, bolje nisam mogao zamisliti. Sedim zamišljen, palim novu cigaretu i gledam u nju. Osećam mir. Tako je lepa, da ne mogu da poverujem u to. Uživao sam u svakom njenom pokretu, vreme kao da je stalo, a da niko to, sem mene nije primetio.
Smejala se i pričala sa svojim prijateljima. Dao bih sve da sam mogao ponovo sedeti u njenom društvu. Ovako, iz prikrajka, iz jednog ćoška, je gledam. I barem pomalo osetim kao da smo tu, u istom vremenu, istom životu ona i ja.
Barmen sipa još jednu, dobar je noćas, kapira mene i kapira čašu. Reči nam nisu potrebne. Kao da se znamo čitav niz godina.
A ipak, dolazio sam samo ponekad da pijem ovde. Ostaviću mu dobar bakšiš. Ispratio me je noćas kako treba. Čuvao mi je ovo mesto, odmah kraj zida, u samom ćošku lokala. Dobro skriven, dobro pijan, udisao sam proleće iz sve snage. Pio sam dobro celo veče, prijalo mi je sada sve to. Ta kovitlajuća oluja sa tugom i pesmama propraćena cigaretama, vinjakom i pivom.
Grad je tako prljav ovih dana, sanjao sam prolećne pljuskove,
prosto sam kidao na njih, žurio sam da istrčim na svaki i dobro pokisnem. Vreme je da pođem,
još uvek je najlepša, tako se smeje, tako je stidljiva u gužvi, tako je znala sa mnom, kako ne umem ni ja.
Tako je prljav grad i večeras,
Ostaje moj barmen, brat,
Ostaje da čeka sledeću mušteriju

Нема коментара:

Постави коментар