Letnji dan u Beogradu. Pretoplo je. Sve gori. On sedi na poslu. Na poslu koji je prezirao. Prezirao je firmu i ljude sa kojima radi. U kancelariji koja je gledala na Tašmajdanski park čekao je kraj radnog vremena. Još sat vremena i otići će kući. U svoj stan u koji se doselio skoro. Ugasio je cigaretu i izašao. Sat vremena ranije. Ne interesuje ga. Skinuo je sako i kravatu, seo u svog golfa, u kome je bilo vrelo kao u paklu, i krenuo.
Bilo je 3 popodne i ulice su se topile. Odvezao se do bulevara i seo u jedan bar. Svideo mu se ovaj bar. Star i istrošen, ali nikako prazan. Imao je poseban šmek, posebnu atmosferu. Seo je i naručio limunadu. Kupao se u sopstvenom znoju. Tišinu je prekinula vidno raspoložena devojka, odevena u plavo. Pričala je nešto, pominjala je neke ponude za, akcije za pića, koktele i svirke. Nije je konstatovao. Vremenom je shvatio da je zaposlena u tom baru. Odmerio je od glave do pete, zamislio ju je polu golu u njegovoj majici u novom stanu. i samo prozborio:'Dušo, daj mi dupli viski i umukni molim te.'. Hladio ga je ventilator, iščekivao je svoje piće i ništa ga nije interesovalo. Stigao je viski od uvređeno konobarice.
..................
Nije osetio žaljenje zbog nje. Svestan je da je ispao seronja, ali nje ga ništa interesovalo sem viskija. Prošlo je neko vreme i pao je mrak. Ljudi su izlazili i ulazili, ćaskali, čitali, pevali i pili u tom baru. Svako je bio u svom elementu. On je sedeo sam, satima, zagledan u neku prazninu, pogled se gubio duž bulevara. Nesvestan da ga već i osoblje čudno gleda.
Došlo je vreme zatvaranja. Hteo je da plati ali neko je već to učinio, nije mu bilo jasno ko, pio je sam. Nije hteo da se buni, ostavlja bakšiš i dobro pijan izlazi u već pust bulevar.
...................
Spremao se da uđe u svog golfa kad jedan glasić na momenat raspara tišinu:' Ej, gde ćeš ti takav u kola?'. Okrenuo se vidno iznenađen, spreman da se posvađa. Za ime Boga ko je sad ovo. Ona. Uvređena konobarica. Stajala je upitno, naslanjajući se na jednu nogu, spremna da ga kritikuje, baš kao njegova bivša devojka, Sonja. Sonja je volela da mu prigovara, da ga kritikuje. Njihove svađe su bile čudne, pucale bi gromovi od besa, a zatim bi došlo do divljeg seksa. Svađe sa njom su bile savršene.
'Sonja?'- prozborio je zaplićući jezikom. Blago se namrštila, a onda kroz smeh rekla:'Anđa, drago mi je. Drkadžijo!'. Smešila mu se, bila je to slatka uvreda. Anđa je izletala čvrsto, staloženo. Brineta vitke figure, koju je primetio tek kada je skinula uniformu i kecelju. Izlgedala je bolje nego što je ranije tog dana primetio. Nemirne kose i punih usana smešio mu se devojčurak te tople letnje noći. Nije ni sanjao da je ta priča tek počela.
'Oprosti, na trenutak si me podsetila na nekoga. Njegoš, drago mi je' ,reče posle kratke dramske pauze prouzrokovane njenom pojavom.
'Ma u redu, šta ti je. Ko ti je ta Sonja? Ženica, a?', nije prestaja da se smeši. 'Hah, bivša', uzvrtio je osmehom, pa zatim dodao - ' Pa, laku noć Anđo, drago mi je da smo se upoznali'.
Zatim je seo u kola i spremao se da krene, ali i njemu je bilo jasno da ne može da vozi. Ali morao je da pokuša.
'Ma gde si ti, junačino pošao takav, Izlazi iz tih kola, odmah!', vrištala je uporna Anđa. Jebote, kao Sonja je, pomisio je Njegoš.
'Daj mala oladi', viknuo je nervozno, a zatim oseti snažan šamar. Šamar, to mu je i trebalo. 'Izađi iž kola drkadžijo!', ponovila je Anđa.
Nakon što je izašao kroz smešak, još uvek bolnog obraza, upitao je: ' Reci dušo, zašto histerišeš? U redu! Idemo peške', zatim joj ispruži ruku. 'Ne volim pijane vozače! Ma gde si ti pošao, šmekeru?', kroz smeh odbi njegovru ruku.
Zatim dva stranca, Njegoš i Anđa u tišinu, svako na svoju stranu krenu niz bulevar.
..............................
Nedelja podne. Kišni dan. Prijalo je malo kiše. Njegoš se budi u poznatom stanu. Kod Šomija je. Kako je za ime boga dospeo ovde. 'Oooo, budna si lepotice! Kako smo to pijančili sinoć!?'- dreknuo je njegov najbolji drugar Šomi. Nosio je kafu. Šomi je bio jedan od ljudi koji je znao šta treba, uvek. Njegoš, previše pod uticajem mamurluka samo podiiže ruku kao znak pozdrava.
'Ajde, diži se, evo kafa i marš u kupatilo. Sredi se i palimo na neki roštilj. Smotao sam neke studentice sa Pravnog.' kroz osmeh reče Šomi.Tipičan Šomi i njegove klinke. Sat vremena kasnije, Njegoš je došao k sebi. Kiša više ne pada i prijatno je. Skupljao je sećanja od sinoć, setio se onog bara, one slatke konobarice, ali ne i njenog imena. Setio se i Sonje, nije mu se dopalo to.
'Kako sam dospeo kod tebe?' zbunjeno upita Šomija.
'Hah, sedeo si na Trgu Republike, onda si me zvao, rekavši da viđao Sonju kroz druge devojke, pominjao si neke konobarice, šamare, neku Anju, Anđu, Anu, Anđelu. Onda sam došao po tebe, i to je to' kroz osmeh će, uvek nasmejani Šomi. Anđa! Setio se. Bilo mu je drago. Osetio je sreću. Zašto? Nije znao. Rešio je da sazna.
'Može li taj tvoj roštilj da sačeka još sat vremena?' upita Njegoš.
'Može, naravno, ali zašto?' nevoljno pristade Šomi.
'Idemo do bulevara, idem po kola', reče Njegoš. Po kola i Anđu. Nije znao zašto, ali morao je da je vidi.
.......
'Angelina, požuri jebote!' odjeknuo je vrisak vidno nervozne plavušice u dvorištu kuće u ulici Grčića Milenka na Vračaru. Ta plavušica je Nina. Devojka iz provincije, koja studira u Beogradu, Anđina prijateljica. Njih dve su se zbližile odmah na početku studija i od tada su nerazdvojne, Nina je obećala sebi da će ovaj dan ispucati na opuštanje. Rešile su da se zajedno odmore od sezonskih poslova, i spremanja za treću godinu studija. Obe su imale po 21 godinu.
'Evooo, idem Nini, šta ti je bre?' raspoložena Anđa je dobacila iz kuće. Nina je sela, videvši da ne vredi da se nervira, pojačala radio i pripalila cigaretu. Znala je da je mora da se opusti ali jednostavno je ta napetost nije popuštala. Eh, kada bih samo bila kao Angelina. Kada bih stvarno umela da se opustim, da uživam i da prestanem da brinem, čessto je pomišljala Nina. Nina i Anđa su ovaj dan trebale provesti na nekom roštiljanju i druženju sa nekim starijim momcima. Ninu je sve to brinulo jer nije poznavala to društvo u koje treba da ide. Sve je to sreila Anđa. Uvek je koketirala i flertovala sa starijim momcima. I baš uvek, poneki bi se zaljubio u nju. Kao da je imala tu moć da ih namerno zavede. Ali ono što im je zajedničko je da nisu imale sreće u ljubavi. Nina je toliko stidljiva da nikada nije imala ozbiljnu vezu.
Anđa je kasnila čitavih sat vremena. Najzad su krenule na Košutnjak.
.........
Šomi je sa nevericom posmatrao svog najboljeg prijatelja kako se pomahnitalo kreće ka nekom baru, i apsolutno mu ništa nije jasno. Njegoš je video svoja kola, prepoznao bar, i bez razmišljanja je ušao unutra. Šomiju ništa nije bilo jasno, 'Hej jebote, kola su ispred, ne unutra!'. Nije bio spreman za jedno prepodnevno razvlačenje po barovima i kafićima.
Njegoš prilazi žurno šankeru i kreće da se raspituje o maloj vrckavoj konobarici od sinoć. 'Čini mi se da se zvala Anđa, slatka devojka, srednjih 20-ih godina, brineta, srednje visine?'. Šanker se prisećao par minuta i zatim reče, 'Da, sećam se radnice iz suprotne smene, baš takve kakvu si je opisao.'. Njegoš oseti neko olakšanje. Međutim, uvek postoji neko 'ali', i konobar je nastavio 'Ona je bila zaposlena na određeno vreme, student, preko omladinske zadruge. Žao mi je druže, ali sinoć joj je bilo poslednje veče u ovom lokalu.'
Jebote, kakav šok. Blago se nasmejao i pomislio kakva je budala. Čemu se ponadao. Ispričao je Šomiju celu priču, koji je konačno dobio odgovor. Smejali su se obojica ovoj zaista glupoj sceni. Seli su u njegoševa kola i uputili se na taj roštilj, na koji Njegoš nikako nije želeo da ide. Krenuli su ka Košutnjaku.
.........
Anđa i Nina su stigne na dogovoreno mesto, sada su trebale njihove dve drugarice Jovana i Ema da ih pokupe. Čekale su ih kao po običaju. Jovana i Ema 'uvređene' krenule su da dobacuju zašto se kasni i kakav je to način dopustiti da frajeri čekaju. 'Ma samo mogu da nas čekaju, ništa im drugo ne preostaje', dopunila je Anđa i zatim su krenula ženske priče i opšta ludnica u kolima. Anđa je dogovor napravila sa nekim simpatičnim dečkom, par godina starijim od njih, neki Šomi, da se nađu u Košutnjaku. Sada se ispostavlja da i momci kasne.
Šomi i Njegoš su ipak danas bili u manjini jer su Šomijeve kolege otkazali dolazak u minut do dvanaest. Bili su blizu Košutnjaka i trebali su da se nađu sa dvojkama kod Filmskog grada.
'Pratite crnog golfa šesticu, sa tablicama BG 789 BĐ',objašnjavao je Šomi preko telefona. I našli su se, sada još samo da nađu mesto za izlet u prirodi. Kiša samo što ih nije vratila kući. Divan dan, pomislio je Njegoš kojeg mamurluk nije popuštao.
Bilo je 3 popodne i ulice su se topile. Odvezao se do bulevara i seo u jedan bar. Svideo mu se ovaj bar. Star i istrošen, ali nikako prazan. Imao je poseban šmek, posebnu atmosferu. Seo je i naručio limunadu. Kupao se u sopstvenom znoju. Tišinu je prekinula vidno raspoložena devojka, odevena u plavo. Pričala je nešto, pominjala je neke ponude za, akcije za pića, koktele i svirke. Nije je konstatovao. Vremenom je shvatio da je zaposlena u tom baru. Odmerio je od glave do pete, zamislio ju je polu golu u njegovoj majici u novom stanu. i samo prozborio:'Dušo, daj mi dupli viski i umukni molim te.'. Hladio ga je ventilator, iščekivao je svoje piće i ništa ga nije interesovalo. Stigao je viski od uvređeno konobarice.
..................
Nije osetio žaljenje zbog nje. Svestan je da je ispao seronja, ali nje ga ništa interesovalo sem viskija. Prošlo je neko vreme i pao je mrak. Ljudi su izlazili i ulazili, ćaskali, čitali, pevali i pili u tom baru. Svako je bio u svom elementu. On je sedeo sam, satima, zagledan u neku prazninu, pogled se gubio duž bulevara. Nesvestan da ga već i osoblje čudno gleda.
Došlo je vreme zatvaranja. Hteo je da plati ali neko je već to učinio, nije mu bilo jasno ko, pio je sam. Nije hteo da se buni, ostavlja bakšiš i dobro pijan izlazi u već pust bulevar.
...................
Spremao se da uđe u svog golfa kad jedan glasić na momenat raspara tišinu:' Ej, gde ćeš ti takav u kola?'. Okrenuo se vidno iznenađen, spreman da se posvađa. Za ime Boga ko je sad ovo. Ona. Uvređena konobarica. Stajala je upitno, naslanjajući se na jednu nogu, spremna da ga kritikuje, baš kao njegova bivša devojka, Sonja. Sonja je volela da mu prigovara, da ga kritikuje. Njihove svađe su bile čudne, pucale bi gromovi od besa, a zatim bi došlo do divljeg seksa. Svađe sa njom su bile savršene.
'Sonja?'- prozborio je zaplićući jezikom. Blago se namrštila, a onda kroz smeh rekla:'Anđa, drago mi je. Drkadžijo!'. Smešila mu se, bila je to slatka uvreda. Anđa je izletala čvrsto, staloženo. Brineta vitke figure, koju je primetio tek kada je skinula uniformu i kecelju. Izlgedala je bolje nego što je ranije tog dana primetio. Nemirne kose i punih usana smešio mu se devojčurak te tople letnje noći. Nije ni sanjao da je ta priča tek počela.
'Oprosti, na trenutak si me podsetila na nekoga. Njegoš, drago mi je' ,reče posle kratke dramske pauze prouzrokovane njenom pojavom.
'Ma u redu, šta ti je. Ko ti je ta Sonja? Ženica, a?', nije prestaja da se smeši. 'Hah, bivša', uzvrtio je osmehom, pa zatim dodao - ' Pa, laku noć Anđo, drago mi je da smo se upoznali'.
Zatim je seo u kola i spremao se da krene, ali i njemu je bilo jasno da ne može da vozi. Ali morao je da pokuša.
'Ma gde si ti, junačino pošao takav, Izlazi iz tih kola, odmah!', vrištala je uporna Anđa. Jebote, kao Sonja je, pomisio je Njegoš.
'Daj mala oladi', viknuo je nervozno, a zatim oseti snažan šamar. Šamar, to mu je i trebalo. 'Izađi iž kola drkadžijo!', ponovila je Anđa.
Nakon što je izašao kroz smešak, još uvek bolnog obraza, upitao je: ' Reci dušo, zašto histerišeš? U redu! Idemo peške', zatim joj ispruži ruku. 'Ne volim pijane vozače! Ma gde si ti pošao, šmekeru?', kroz smeh odbi njegovru ruku.
Zatim dva stranca, Njegoš i Anđa u tišinu, svako na svoju stranu krenu niz bulevar.
..............................
Nedelja podne. Kišni dan. Prijalo je malo kiše. Njegoš se budi u poznatom stanu. Kod Šomija je. Kako je za ime boga dospeo ovde. 'Oooo, budna si lepotice! Kako smo to pijančili sinoć!?'- dreknuo je njegov najbolji drugar Šomi. Nosio je kafu. Šomi je bio jedan od ljudi koji je znao šta treba, uvek. Njegoš, previše pod uticajem mamurluka samo podiiže ruku kao znak pozdrava.
'Ajde, diži se, evo kafa i marš u kupatilo. Sredi se i palimo na neki roštilj. Smotao sam neke studentice sa Pravnog.' kroz osmeh reče Šomi.Tipičan Šomi i njegove klinke. Sat vremena kasnije, Njegoš je došao k sebi. Kiša više ne pada i prijatno je. Skupljao je sećanja od sinoć, setio se onog bara, one slatke konobarice, ali ne i njenog imena. Setio se i Sonje, nije mu se dopalo to.
'Kako sam dospeo kod tebe?' zbunjeno upita Šomija.
'Hah, sedeo si na Trgu Republike, onda si me zvao, rekavši da viđao Sonju kroz druge devojke, pominjao si neke konobarice, šamare, neku Anju, Anđu, Anu, Anđelu. Onda sam došao po tebe, i to je to' kroz osmeh će, uvek nasmejani Šomi. Anđa! Setio se. Bilo mu je drago. Osetio je sreću. Zašto? Nije znao. Rešio je da sazna.
'Može li taj tvoj roštilj da sačeka još sat vremena?' upita Njegoš.
'Može, naravno, ali zašto?' nevoljno pristade Šomi.
'Idemo do bulevara, idem po kola', reče Njegoš. Po kola i Anđu. Nije znao zašto, ali morao je da je vidi.
.......
'Angelina, požuri jebote!' odjeknuo je vrisak vidno nervozne plavušice u dvorištu kuće u ulici Grčića Milenka na Vračaru. Ta plavušica je Nina. Devojka iz provincije, koja studira u Beogradu, Anđina prijateljica. Njih dve su se zbližile odmah na početku studija i od tada su nerazdvojne, Nina je obećala sebi da će ovaj dan ispucati na opuštanje. Rešile su da se zajedno odmore od sezonskih poslova, i spremanja za treću godinu studija. Obe su imale po 21 godinu.
'Evooo, idem Nini, šta ti je bre?' raspoložena Anđa je dobacila iz kuće. Nina je sela, videvši da ne vredi da se nervira, pojačala radio i pripalila cigaretu. Znala je da je mora da se opusti ali jednostavno je ta napetost nije popuštala. Eh, kada bih samo bila kao Angelina. Kada bih stvarno umela da se opustim, da uživam i da prestanem da brinem, čessto je pomišljala Nina. Nina i Anđa su ovaj dan trebale provesti na nekom roštiljanju i druženju sa nekim starijim momcima. Ninu je sve to brinulo jer nije poznavala to društvo u koje treba da ide. Sve je to sreila Anđa. Uvek je koketirala i flertovala sa starijim momcima. I baš uvek, poneki bi se zaljubio u nju. Kao da je imala tu moć da ih namerno zavede. Ali ono što im je zajedničko je da nisu imale sreće u ljubavi. Nina je toliko stidljiva da nikada nije imala ozbiljnu vezu.
Anđa je kasnila čitavih sat vremena. Najzad su krenule na Košutnjak.
.........
Šomi je sa nevericom posmatrao svog najboljeg prijatelja kako se pomahnitalo kreće ka nekom baru, i apsolutno mu ništa nije jasno. Njegoš je video svoja kola, prepoznao bar, i bez razmišljanja je ušao unutra. Šomiju ništa nije bilo jasno, 'Hej jebote, kola su ispred, ne unutra!'. Nije bio spreman za jedno prepodnevno razvlačenje po barovima i kafićima.
Njegoš prilazi žurno šankeru i kreće da se raspituje o maloj vrckavoj konobarici od sinoć. 'Čini mi se da se zvala Anđa, slatka devojka, srednjih 20-ih godina, brineta, srednje visine?'. Šanker se prisećao par minuta i zatim reče, 'Da, sećam se radnice iz suprotne smene, baš takve kakvu si je opisao.'. Njegoš oseti neko olakšanje. Međutim, uvek postoji neko 'ali', i konobar je nastavio 'Ona je bila zaposlena na određeno vreme, student, preko omladinske zadruge. Žao mi je druže, ali sinoć joj je bilo poslednje veče u ovom lokalu.'
Jebote, kakav šok. Blago se nasmejao i pomislio kakva je budala. Čemu se ponadao. Ispričao je Šomiju celu priču, koji je konačno dobio odgovor. Smejali su se obojica ovoj zaista glupoj sceni. Seli su u njegoševa kola i uputili se na taj roštilj, na koji Njegoš nikako nije želeo da ide. Krenuli su ka Košutnjaku.
.........
Anđa i Nina su stigne na dogovoreno mesto, sada su trebale njihove dve drugarice Jovana i Ema da ih pokupe. Čekale su ih kao po običaju. Jovana i Ema 'uvređene' krenule su da dobacuju zašto se kasni i kakav je to način dopustiti da frajeri čekaju. 'Ma samo mogu da nas čekaju, ništa im drugo ne preostaje', dopunila je Anđa i zatim su krenula ženske priče i opšta ludnica u kolima. Anđa je dogovor napravila sa nekim simpatičnim dečkom, par godina starijim od njih, neki Šomi, da se nađu u Košutnjaku. Sada se ispostavlja da i momci kasne.
Šomi i Njegoš su ipak danas bili u manjini jer su Šomijeve kolege otkazali dolazak u minut do dvanaest. Bili su blizu Košutnjaka i trebali su da se nađu sa dvojkama kod Filmskog grada.
'Pratite crnog golfa šesticu, sa tablicama BG 789 BĐ',objašnjavao je Šomi preko telefona. I našli su se, sada još samo da nađu mesto za izlet u prirodi. Kiša samo što ih nije vratila kući. Divan dan, pomislio je Njegoš kojeg mamurluk nije popuštao.
Нема коментара:
Постави коментар