Pijan sam i čitam tvoje poruke od pre. I ne nisam ljut, samo te brišem iz života. Nemam više tvoj broj. I ne želim nikada više da te vidim. Razumi me. Ove poruke me ubijaju. Premalo pića. Moram da te zaboravim.
A i ti me zaboravi. Zaboravi da sam pisao o tebi, zaboravi naše poljupce. Zaboravi na onu ljubav koja u meni plamti kad se tvoje ime spomene. Zaboravi da sam ti izjavio ljubav. Zaboravi naše poruke, razgovore. Zaboravi da postojim. Nemoj me više nikada pogledati. Pravi se kao da sam duh. Zaboravi.
Nemoj se više raspitivati o meni. Nemoj me pitati zašto pijem, i da li pijem. Nemoj.
Nemoj me se sećati, izbriši me zauvek. I kada me sretneš, prođi pored mene, prođi kao pored stranca.
Ne javljaj mi se više. Nikada.
Ne traži ništa od mene. Ni ljubavnika, ni prijatelja, ni druga, ni poznanika, ni kolegu. Ništa. Samo me pusti da te zaboravim, i molim te, učini isto.
Izbriši me. Zamrzi me. Ne sećaj me se. Molim te. Nikada više. Zaboravi naše zajedničke trenutke. Iako ih je bilo malo i bili su predivni, zaboravi ih. Zaboravi naše poljupce. Zaboravi zagrljaje. Zaboravi kako si mi sedela u krilu, dok si mi pričala sve i svašta, a ja se gubio u tebi i želeo da taj trenutak nikada ne prestane. I to zaboravi.
Zaboravi da sam hteo da te čuvam od mraka i od svega što krije mrak. Zaboravi.
Sve zaboravi. Molim te.
Нема коментара:
Постави коментар