Napustio sam svoju zemlju.
Došao sam na more. Mali primorski gradić.
Odseo sam u centru starog grada. Ovde sam već 15 dana.
Radim kao konobar u ribljem restoranu. Dobra je dnevnica.
Smeštaj je predivan. Sa pogledom na more.
Uselio sam se kod jedne preplanule crnke, tankih kukova i punih usana.
Prelepa je. Postoji neka hemija među nama. Šteta što neće da zaživi.
Moraću uskoro da odem odavde, možda se vratim, zaista mi se dopada život ovde.
Ovaj grad. Ljudi nisu znatiželjni. Ne intersuješ ih. To mi se sviđa.
Ovaj grad i ja imamo neku povezanost. Postoji neka hemija među nama.
Moraću da idem. I dalje me vuče taj put.
Morao sam da kupim nove majice, i dao sam kožnu jaknu da se očisti sredi malo.
Kupio sam nove listove, za nove priče. Morao sam i nove farmerke da uzmem.
Majice su stradale u tuči, ili sam ih jednostavno bacao, nisam imao gde da ih perem.
A farmerke, farmerke mi je pocepala jedna veoma nestrpljiva gopođa.
Nedelja. Danas ne radim. Poneo sam neku knjižicu, koju sam kupio u maloj knjižari ispod mog stana.
Poneo sam bocu viskija i sada idem na jednu divlju plažu gde nema nikog.
Ukrao sam jedan peškir i poneo alkohol, knjigu i dovoljno cigara.
Možda bih mogao da jedem.
Uzeo sam kroasane iz pekare.
Biće ovo lep dan. Možda već sutra odem.
Uskoro će kraj leta. Ja još nisam rekao svoje.
Dobar je viski. Dobri su i kroasani.
Prelepa je i ova plaža.
Voleo bih da ovaj trenutak ne prestane nikad.
Počinjem da se vežem za ovaj grad.
Ne idem sutra. Krećem već večeras.
Нема коментара:
Постави коментар