Ponovo sam pijan.
Pio sam neko jeftino domaće belo vino. Ima zakasneli efekat. I opet sam pušio, mnogo. Vraćam se starim navikama, vraćam se porocima. Samo se njoj ne vraćam, niti se ona meni vraća.
Sedim tako ispred svoje zgrade, naslonjen na zid, društvo mi pravi jedna mačka, veoma umiljata maca. Ulična maca nažalost. Šteta, zaslužuje više nego što neki imaju. Stvarno šteta. Bilo mi je lepo. Ali morao sam da nastavim dalje.
Sedim kući, nemam više cigarete. Nemam više alkohola, da se dolivam. Da udavim osećanja, i sve ostalo. Slušam muziku, dobru muziku. To me izvlači. Misli mi jure 100 milja na sat, menjaju se slike, samo se jedna ponavlja. NJena slika. Njen lik.
Izlazim ponovo, u nedelju uveče, da nađem neki alkohol, da se utopim.
Jebena nedelja uveče.
Нема коментара:
Постави коментар